Kako sprečiti pojavu akutnih i hroničnih bolesti kičmenog stuba
PITANJA:
- Mogu li se uopše sprečiti bolesti kičmenog stuba i koje?
- Mogu li se lečiti i s kojim uspehom?
- Šta sprečavati ako me ništa ne boli?
Ovo su najčešća pitanja koja svi sami sebi često postavljamo. Ali odgovora su ipak samo dva: sprečiti, što je lakše i sigurnije ili lečiti, mnogo teže i neizvesnije. Danas se u svetu prevencija smatra najvažnijim i najdelotvornijim načinom čuvanja zdravlja a posebno kičme i lokomotornog aparata u celini. U tu akciju se uključuje i ambulanta "FIZIOMEDIC" svojim preventivnim nameštanjem kičme i zglobova u kombinaciji s raznim programima vežbi. Cilj svega je eliminisanje rizika iščašenja pršljenskih zglobova i oštećenja diskusa. U današnje vreme tehnološkog napretka čovek je sve manje fizički aktivan, a sve više prinuđen da koristi sedeći ili polunagnuti položaj za vreme rada. To neminovno dovodi do smanjene pokretljivosti celog tela, ograničenog pokreta kičme i zglobova, pojave spazma u vratnom, ramenom i lumbalnom delu kao i slabosti i atrofije sedalnih, trbušnih i drugih mišića. Dugogodišnje ponavljanje ovih položaja će dovesti do pogrbljenosti sa spuštenim i unutra rotiranim ramenima, povećanom i fiksiranom lumbalnom krivinom a ograničenim pokretima u kukovima (naročito ekstenzije i abdukcije). Sve to uzrokuje povećan pritisak na korenove živaca i krvne sudove u vratnom, ledjnom i lumbalnom delu kao i izmenjenu statiku celog kičmenog stuba što povećava rizik od oštećenja diskusa. Potpuno je prevaziđeno mišljenje da kičmu, kao najvažniji organ pokretačkog sistema tela treba čuvati mirovanjem i poštedom. Njoj najviše odgovara pokret u svim pravcima, a najzdravija je ona kičma koja ima dobru elastičnost svih vezivnih tkiva, dobru pokretlivost i snagu mišića.
Spoljni faktori koji utiču na kičmu:
- razna opterećenja
- klimatski uslovi
Unutrašnji faktori koji utiču na kičmu:
- ograničena pokretljivost
- spazam vratne i leđne muskulature
- smanjena elastičnost vezivnih tkiva kičmenog stuba ali i udaljenih segmenata kao što su karlica,kukovi pa i sama stopala.
- mišićna snaga fiksatora kičmenog stuba
- degenerativne promene na pršljenskim telima i diskusima
- dužina donjih ekstremiteta i dislokacija kukova i SI zglobova i sl.
Preventivno delovanje
Da do svega ovoga ne bi došlo savetuje se povremeno ili češće uraditi rasterećenje i pravilno uzglobljenje pršljenskih i zglobova lokomotornog aparata (ruku i nogu u celini) i kostiju karličnog pojasa kao temelju kičmenog stuba. Uz hiropraktičke zahvate radi se i akupresura i mobilizacija mekih tkiva (naročito spazmatičnih ali i atrofiranih mišića) u cilju što bržeg postizanja elastičnosti i prokrvljenosti mišića i tela u celini. Sve ovo je odlično u kombinaciji s raznim programima vežbi prema potrebi. Ovo preventivno delovanje se praktikuje od jednom nedeljno do dva puta mesečno, kasnije je dovoljno jednom mesečno.
Ovo su najčešća pitanja koja svi sami sebi često postavljamo. Ali odgovora su ipak samo dva: sprečiti, što je lakše i sigurnije ili lečiti, mnogo teže i neizvesnije.
Danas se u svetu prevencija smatra najvažnijim i najdelotvornijim načinom čuvanja zdravlja a posebno kičme i lokomotornog aparata u celini. U tu akciju se uključuje i ambulanta "FIZIOMEDIC" svojim preventivnim nameštanjem kičme i zglobova u kombinaciji s raznim programima vežbi. Cilj svega je eliminisanje rizika iščašenja pršljenskih zglobova i oštećenja diskusa. U današnje vreme tehnološkog napretka čovek je sve manje fizički aktivan, a sve više prinuđen da koristi sedeći ili polunagnuti položaj za vreme rada. To neminovno dovodi do smanjene pokretljivosti celog tela, ograničenog pokreta kičme i zglobova, pojave spazma u vratnom, ramenom i lumbalnom delu kao i slabosti i atrofije sedalnih, trbušnih i drugih mišića. Dugogodišnje ponavljanje ovih položaja će dovesti do pogrbljenosti sa spuštenim i unutra rotiranim ramenima, povećanom i fiksiranom lumbalnom krivinom a ograničenim pokretima u kukovima (naročito ekstenzije i abdukcije). Sve to uzrokuje povećan pritisak na korenove živaca i krvne sudove u vratnom, ledjnom i lumbalnom delu kao i izmenjenu statiku celog kičmenog stuba što povećava rizik od oštećenja diskusa.
Potpuno je prevaziđeno mišljenje da kičmu, kao najvažniji organ pokretačkog sistema tela treba čuvati mirovanjem i poštedom. Njoj najviše odgovara pokret u svim pravcima, a najzdravija je ona kičma koja ima dobru elastičnost svih vezivnih tkiva, dobru pokretlivost i snagu mišića.